Hrvatska politika

JE LI JUGOSLAVENSKI OKVIR DOISTA SAČUVAO HRVATSKE ZEMLJE?

U nizu tvrdnji koje redovito potežu zagovornici ovakvoga ili onakvoga «regionalnog povezivanja» zemalja jugoistočne Europe, ističe se ona da je Jugoslavija, i prva i druga, unatoč svim nedostatcima tadašnjeg režima, bio on pseudodemokratski, monarhofašistički ili komunistički, pozitivna činjenica u hrvatskoj povijesti, jer da su zahvaljujući jugoslavenskome okviru ipak sačuvane i na okupu ostale hrvatske zemlje. Jednu od varijacija te teze nedavo je izrekao i dr. Ivo Banac, kojega neki smatraju uglednim povjesničarom. On je u Jutarnjem listu od 5. siječnja 2007. izjavio kako nipošto nije preporučljivo «najautoritarniju Hrvatsku pretpostaviti najliberalnijoj Jugoslaviji» i kako je jugoslavenstvo uspjelo makar u jednome: u tome «što se hrvatsko ozemlje očuvalo unutar međuratne Jugoslavije».

Budući da se Bancu ne može spočitnuti nepoznavanje elementarnih činjenica, onda se ne smijemo skandalizirati zbog toga što spomenuta izjava odiše dubokim neznanjem. Skandalozno je što jedan sveučilišni profesor radi vlastitih političkih ambicija i nečijih političkih interesa ignorira činjenice koje su mu nesumnjivo dobro poznate. Skandalozno je, dakle, mračnjaštvo koje izbija iz toga prosvijećenog sluganstva!

Nikakva jugoslavenska država nije pomogla očuvanju hrvatskih zemalja. Baš naprotiv.

Iako je na na kraju Prvoga svjetskog rata Madžarska okljaštrena, jugoslavenska je vlada i njezina diplomacija otklonila mogućnost da se ozbiljno zatraži pripajanje Bajskoga trokuta tadašnjemu Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca, makar je to područje bilo pretežno naseljeno Hrvatima. Nikoli Pašiću nije odgovaralo povećanje broja «Šokaca», a ni tadašnji Trumbić, koji je svoju zadojenost jugoslavenstvom iskazivao i ćiriličkim potpisom na Krfskoj deklaraciji (uostalom, ćirilicom su svoju odanost bratstvu i jedinstvu svjedočili još neki u čijim je rukama bila hrvatska sudbina, od Miroslava Krleže sve do Vladimira Šeksa i Dragana Čovića!), nije htio hrvatske interese pretpostaviti Jugoslaviji. Iako je bila na strani poraženih, madžarska je vojska 20. kolovoza 1920. umarširala u evakuiranu Baranju. U sastavu Madžarske ostali su i Pečuh i Mohač i dijelovi subotičkoga kotara.

Nepuna tri mjeseca kasnije, Trumbić je 12. studenoga 1920. potpisao Rapallski ugovor, kojim je Italija stekla krupna proširenja na istočnoj obali Jadrana. Jugoslavenska se diplomacija odrekla Zadra, niza jadranskih otoka, Kvarnera i Istre. Iz hrvatskih je zemalja otkinuta Rijeka. (Nikad Trumbića i družinu nitko nije optužio za kukavičluk, izdaju i prodaju, jer – bila je to žrtva na oltar Jugoslavije!) U siječnju 1921. okupirana je Rijeka, koja je tri godine kasnije, na temelju jugoslavensko-talijanskog sporazuma od 27. siječnja 1924. i stvarno i pravno ušla u sastav Kraljevine Italije. Iako se i oni nazivaju «Rimskim ugovorima», ugovori od 27. siječnja 1924. koje su potpisali Mussolini, Pašić i Momčilo Ninčić, u hrvatskoj su kolektivnoj svijesti potpuno izbrisani, između ostaloga i radi toga da se napravi mjesta za frazu o «ustaškoj izdaji» i omogući politikantsko paljetkovanje poput ovoga Bančeva.

Unutarnja upravna podjela Kraljevine Jugoslavije trajno je bila upravljena mrvljenju historijskih zemalja i slamanju hrvatske nacionalnointegracijske ideologije. Središnja uloga tzv. oblasti i kasnijih banovina svodila se kako na slabljenje kohezije i osjećaja zajedničke pripadnosti Hrvatskoj, tako i na izravno otkidanje Boke Kotorske odnosno istočnoga Srijema. Prava uloga «banovina» postala je bjelodana nakon sporazuma Cvetković-Maček, slijedom kojega je lavovski dio Bosne i Hercegovine trebao pripasti tzv. «Srpskim zemljama».

Nakon Drugoga svjetskog rata stanje je bilo još gore: iako se slomio plan o dalmatinskoj autonomiji, a Istra i otoci, kao i Baranja, ušli su u sastav hrvatske federalne jedinice, otkinut je istočni Srijem, na štetu Hrvatske «korigirane» su granice sa Slovenijom, a iz Hrvatske je trajno isječena Bosna i Hercegovina. I tako osakaćena Hrvatska još je presječena kod Neuma.

Komu onda i za čiji račun Banac i slični njemu lažu, da je Jugoslavija «očuvala hrvatsko ozemlje»?!

Tomislav JONJIĆ