Hrvatska i EU

 

A TU SMO, DAKLE!?!

(Hrvatska ljevica umjesto na ljevici, ponovno na Istoku)

Dok se o izbornim izgledima Hrvatske narodne stranke u hrvatskome novinstvu ovih dana piše u člancima poput onoga: «Strmoglavi pad Vesne i Ratka», predsjednica stranke Vesna Pusić tjedniku je Globus (br. 879, od 12. listopada 2007., str. 36.-40.) dala važan programatski interview, pod naslovom: «Mjesto nam je u Istočnoj Europi».

Objašnjava u njemu kako u Hrvatskoj postoje krupne nejasnoće glede naše politike prema Europskoj uniji (točnije: Europskoj Uniji), kako još nismo načistu s time što čini hrvatski europski identitet, i kako «nitko da dade suvisao odgovor na pitanja zašto idemo u EU, što ćemo tamo raditi, koja će biti naša uloga u toj asocijaciji, što činimo ovdje, u svojoj regiji, koji je naš potencijal da nešto uopće napravimo na euroregionalnom planu...» Jer, prema ocjeni predsjednice HNS, Hrvatska ima znatan potencijal, da «svojim utjecajem nadmaši svoju geografsku veličinu». Pitanje je samo, kako to učiniti: «Sigurno ne jednosmjernim odnosom prema EU. Nego pravilnim pozicioniranjem u regiji», koju tvori prostor od Sutle do Crnoga mora. Naime, «kad kažemo 'Europska Unija', moramo se upitati: Što ćemo mi tamo? Kao, još jedna mala zemlja – desno dolje, ili imamo nešto i pridonijeti? (...) Europskoj Uniji nedostaju ideje vodilje koje je imala na početku. Odnekud joj treba nova energija, a Istočna Europa apsolutno ima taj potencijal. Istočna Europa više nema razloga da bude u poziciji mlađeg brata. (...) To je moj program kao mogućnost koju ova zemlja ima u proaktivnom, a ne u sljedbeničkom smislu u novim okolnostima koje su pred nama...»

Oslobođene retoričkoga balasta, riječi Vesne Pusić sugeriraju da Hrvatska svoju budućnost treba tražiti na strani na koju je povijesno, kulturno i geopolitički upućena, i na kojoj ju je – valjda – tradicionalno tražila: u Srbiji, Albaniji, Moldaviji, Rumunjskoj, Gruziji itd. A zapravo ovim jedna od stranaka tzv. hrvatske ljevice (ako se ljevicom mogu nazvati snage koje štite krupni kapital!) zapravo hoće demonstrirati da je pogodnija za preuzimanje vlasti, jer bi Hrvatska pod njezinim vodstvom poslušnije od Sanadera i njegova HDZ-a ispunjavala nametnute joj «misije u regiji», odnosno da je po nalogu iz inozemstva spremna radikalno prekinuti sa svojom višestoljetnom proeuropskom i prozapadnom orijentacijom. Drugim riječima, hrvatska ljevica iznova pokazuje da nije ništa zaboravila, niti je što naučila, jer nije na ljevici, nego na – Istoku, tamo gdje je neprekidno bila posljednjih stotinjak godina... (T. J.)