Hrvatska politika

CRNOKOŠULJAŠKE PROVOKACIJE: PROVOKATORI, BUDALE I NEZNALICE

Piše: Tomislav JONJIĆ

U godišnjaku maturanata jedne makarske srednje škole učenici su se fotografirali pod kukastim križem. Afera je koincidirala s novim napadajima na Hrvate i Hrvatsku, s novim valom denuncijacija, kojima su kao povod uzeti Thompsonov koncert u Zagrebu i neki oblici navijačkog iskazivanja rodoljublja i nogometne strasti na Europskome nogometnom prvenstvu.

Makarski se incident vrlo brzo pokazao kao neukusna adolescentska provokacija, nalik onoj u kojoj je – kako je sam podsjetio – prije više od dva desetljeća u Sarajevu sudjelovao književnik i novinar Miljenko Jergović («Bilo nas je trinaest, jedno više nego makarskih maturanata, prijateljica je slavila rođendan. Parti je trebao biti konceptualan: na videu 'Trijumf volje' Leni Riefenstahl, kukasti križevi od majoneze iscrtani po krekerima, poneka uniforma kućne izrade, a nakon toga i pornić. (...) Točno sedam dana kasnije na ulici i po fakultetima presretali su nas agenti 'Službe državne bezbjednosti'. Odvođeni smo na informativne razgovore koji su trajali cijelu noć, pa je opet prošlo nekoliko dana, i započela je medijska hajka. Ispred svih vodili su je sarajevsko Oslobođenje i beogradska Politika. Sastao se gradski komitet Partije. Radni ljudi i građani zahtijevali su javno suđenje i višegodišnje kazne...»).

U psihologijskim i u socijalno-psihologijskim razmatranjima može se činiti logičnim ili bar shvatljivim, da nezadovoljna i pozornosti gladna mladež kao sredstvo provokacije bira one slike i simbole koji će javnost najviše šokirati. No, puno je razloga zbog kojih se na takve provokacije ne smije pristajati ni nasjedati.

U prvom redu uvijek treba imati na umu, da su komunizam («marksizam-lenjinizam»), fašizam i nacionalsocijalizam zločinačke ideologije. Da su one bilo gdje urodile pozitivnim plodovima, onda bismo možda mogli govoriti o Lenjinu, Staljinu, Mussoliniju, Hitleru i njihovim sljedbenicima kao o svojevrsnim ekscesima, o devijacijama inače prihvatljivih ideološko-političkih postavki. Međutim, te su ideologije, njihovi pobornici i baštinici baš svagdje, na svakom pedlju kugle zemaljske, donijeli neslobodu, nasilje, progone naroda i skupina zbog njihovih rasnih, klasnih ili drugih obilježja, konclogore i političke uznike.

Pored tih razloga, koji vrijede za svakoga komu je stalo do ljudskog dostojanstva i slobode, mi Hrvati, s druge strane, imamo svoje, specifično hrvatske razloge protiv svih totalitarnih ideologija XX. stoljeća. Sve su one značile – i uvijek će značiti – negaciju naše prirodne težnje, da na svome povijesnom i etničkom području uspostavimo vlastitu državu, kao jamstvo slobode i ravnopravnosti svakog pojedinca i skupine!

Internacionalistički se komunizam na našemu narodnom području oblikovao kao otvorena i bezuvjetna negacija našeg postojanja. Tu ocjenu ne mogu promijeniti ni kasnija taktiziranja komunističkih praktičara, budući da je višedesetljetna povijest Hrvatske, mjerena komunističkim mjerilima, povijest masovnih ubojstava i paljenja čitavih sela od 1941. godine, povijest desetaka tisuća pobijenih i stotina tisuća prognanih, milijuna obespravljenih, izgladnjelih i duhovno osakaćenih. Fašizam i nacionalsocijalizam, sa svojim postavkama o nadmoći tobože izabranih, o pravu na vladanje, o nužnosti stvaranja novih carstava i o hrvatskome prostoru kao budućoj sastavnici tih carstava, bio je posve jednaka prijetnja našem opstanku i našoj slobodi. I kad bismo doista imali hrvatsku državu i hrvatsku školu, onda bismo više nego dobro znali, da fašistički i nacionalsocijalistički imperijalisti ni u Drugome svjetskom ratu u ovoj nesretnoj zemlji nisu imali ljućih neprijatelja od boraca za hrvatsku slobodu i državnu neovisnost.

Zato  crna košulja, rimski pozdrav i slični ikonografski elementi nisu nikakva afirmacija, nego su negacija hrvatstva u njegovu najelementarnijem obliku. Njima se mogu kititi samo budale, neznalice i provokatori. Ali, da naša mladež to u školama uči i da ju doista odgajamo u duhu slobode, dostojanstva i ljubavi prema domovini, od čega bi živjeli oni koji se hrane denuncijacijama, ekscesima, vjetrenjačama i progonom vještica?