Hrvatska politika

 IMA GADOVA...

I danas ima gadova koji će reći da je Jasenovac izmišljotina.

Ima danas i onih gadova, koji će kazati, da su Hrvati u Jugoslaviji bili sretni i slobodni.

Mesić u Jasenovcu 20. travnja 2008.

Ima gadova, koji će se ponovno zalagati za zajednički državni okvir u kojem će biti Hrvatska i Srbija.

Ima gadova, koji uporno prešućuju, da su se prvaci Srba u hrvatskim zemljama još u XIX. stoljeću uporno protivili sjedinjenju Dalmacije s Banskom Hrvatskom.

Ima gadova, koji uporno prešućuju, da «od 132 mandata što su ih Srbi imali za pet saborskih perioda Khuenovih izbora, bilo je 130 od naroda srpskog bez ikakva nasilja izabranih vladinovaca, a samo 2 opozicionalca, od koje dvojice jedan je bio biran pomoću vladinom protiv Hrvata» (Supilo).

Ima gadova, koji prešućuju da su Srbi svojatali Bosnu i Hercegovinu, progoneći Hrvate u njoj i nazivajući hrvatsku narodnu i državnu misao «kuferaškom».

Ima gadova, koji prešućuju, da je jedan poznati srpski intelektualac 1902. Hrvatima najavio «borbu do istrage naše ili vaše», i da je taj bojni poklič bez ikakve ograda i komentara prenio zagrebački «Srbobran», glavni list Srba u Hrvatskoj.

Ima gadova, koji prešućuju, da je tvorac te znamenite najave istrebljenja desetak godina kasnije postao istaknutim članom «Jugoslavenskog odbora», pokazujući tako, koja je svrha i poslanje te organizacije.

Ima gadova, koji prešućuju da su srpski političari u hrvatskim zemljama uoči Prvoga svjetskog rata, djelovali po naputcima srpske vlade, potkapajući zemlju u kojoj su živjeli i zabijajući nož u leđa narodu s kojim su živjeli.

Ima gadova, koji prešućuju da su se planovi srpske vlade i prije Prvoga svjetskog rata i tijekom njega svodili na stvaranje Velike Srbije.

Ima gadova, koji će i danas reći da u Crno more 1917./1918. nisu pobacani oni hrvatski domobrani, koji su odbili boriti se pod srpskom i jugoslavenskom zastavom.

Ima gadova, koji se nikad ne će sjetiti, da Hrvatski sabor nikad nije donio zaključak o stvaranju prve jugoslavenske države, niti je ikad odobrio prvoprosinački čin.

Predsjednik Republike polaže vijenac

Ima gadova, koji nikad ne će podsjetiti, da su prve hrvatske žrtve nove jugoslavenske države pale na središnjemu zagrebačkom trgu već 5. prosinca 1918.

Ima gadova, koji nikad ne će reći, da je u prvom razdoblju postojanja jugoslavenske države izbatinano nekoliko desetaka tisuća hrvatskih seljaka, da je Hrvatska politikom zamjene novčanica i uopće gospodarskom strategijom nove države, teško oštećena i unazađena.

Ima gadova, koji će uvijek zaboravljati, da je jugoslavenski monarhistički režim pobio više od tisuću Hrvata, a desetke tisuća izložio brutalnim progonima i zlostavljanjima.

Ima gadova, koji nikad ne će reći da je i samo hrvatsko ime bilo zabranjeno, i da su plijenjene publikacije u kojima se spominjalo Hrvatsko Zagorje, te se krivotvorilo poznate napitnice stihovima o «staroj navadi našega Zagorja».

Ima čak takvih gadova, koji će prešutjeti zločin u Narodnoj skupštini od 20. lipnja 1928., smrtonosni napad na svjetski poznatoga albanologa dr. Milana pl. Šufflaya ili na poznatoga hrvatskog književnika dr. Milu Budaka.

Ima, dakako, i takvih gadova, koji nikad ne će spomenuti kako su Srbi u hrvatskim zemljama puno prije Drugoga svjetskog rata bili protivni bilo kakvoj autonomiji Hrvatske, najavljujući da će se i oružjem suprotstaviti svakom pokušaju njihova odvajanja od majčice Srbije.

Ima, razumije se, gadova koji nikad ne će spomenuti da je u travnju 1941., prije nego što je od hrvatske ruke pala prva srpska civilna žrtva, pobijeno više od tri stotine Hrvata.

Ima gadova, koji ni danas ne će podsjetiti, da su Srbi u doba Nezavisne Države Hrvatske, od travnja 1941., javno i tajno pozivali Italiju da Hrvatsku okupira, i tako se nudili za saveznika okupacijskim snagama, koje su ionako došle kako bi otkinule komad Hrvatske.

Ima gadova, koji su od proljeća i ljeta 1941., dijelom pod četničkim kokardama, a dijelom pod komunističkim petokrakama, započeli sustavnim progonom i ubijanjem mirnoga hrvatskog, katoličkog i muslimanskog, življa, istrjebljujući čitava sela i gradiće, od Krnjeuše i Boričevca, preko Prozora i Španovice, Foče i Prijedora, Zrina i Kulen Vakufa, do Krašića i Travnika, Dakse i Širokoga Briga.

Ima gadova, koji te komunističke odmetnike i danas nazivaju antifašistima, zaboravljajući da su komunisti od 1917. do 1939. u Sovjetskoj Rusiji odnosno SSSR-u zaveli totalitarni režim dotad nezapamćena terora, nasilja i gladi, poubijavši do tada više od dvadeset milijuna ljudi.

Ima gadova, koji nikad ne će pokušati dati odgovor na pitanje, mogu li se komunistički zločini nazivati ekscesom i odstupanjem od jedne načelno pozitivne ideologije, ako su baš svagdje u svijetu, od Kamčatke i Mongolije do Kube, i od Finske do Angole, donijeli uvijek iste plodove: masovna smaknuća bez suda, more političkih uznika, dokidanje slobode misli, govora i tiska, glad, neimaštinu, političke i ekonomske emigrante.

Ima gadova, koji prešućuju da su komunistički pobunjenici u hrvatskim zemljama u predratnim godinama fašistima nazivali sve raznomišljenike, od krajnjih konzervativaca do socijaldemokrata, a onda su 1939. umukli, nakon što su Hitlerova Njemačka i Staljinov SSSR sklopili ugovor o nenapadanju i prijateljstvu.

Ima gadova, koji uporno prešućuju, da su pripadnici i sljedbenici Komunističke partije Jugoslavije – sekcije Komunističke internacionale, u ideološkom pogledu bili pristaše jedne totalitarne ideologije, a u nacionalnom pogledu protivnici uspostave bilo kakve hrvatske države.

Ima gadova, koji će uporno prešućivati, da su jugoslavenski komunisti, pa i oni hrvatskoga podrijetla, po svojoj odanosti boljševičkom teroru, po opsegu progona političkih protivnika i svećenika, prednjačili i u odnosu na Staljinov SSSR.

Ima gadova, koji nikad ne će spomenuti, da se ni u jednome partizanskom dokumentu, čak ni iz propagandnih pobuda, ne spominje i ne zagovara hrvatska državna neovisnost.

Ima gadova, koji će u pozitivne plodove komunističke pobjede u Drugome svjetskom ratu upisati ulazak Istre, Zadra i otoka u sastav hrvatske federalne jedinice u novoj Jugoslaviji, prešućujući da su vlasti Nezavisne Države Hrvatske još ranije donijele odluku, kojom se ta područja pripajaju hrvatskoj državi, bez ikakva jugoslavenskoga okvira.

Ima gadova, koji će isticati kako je partizansko-komunistička pobjeda zaslužna za ulazak Baranje u sastav Hrvatske, prešućujući da je u istom razdoblju iz Hrvatske isječena Bosna i Hercegovina, istočni i srednji Srijem, Boka Kotarska i manja područja uz slovensku granicu, i da je istodobno i takva osakaćena Hrvatska dodatno presječena kod Neuma i Kleka.

Ima gadova, koji se prividno zalažu za «pravnu državu» i «funkcioniranje institucija», a ipak opravdavaju masovne partizanske (jugoslavenske) zločine nad Hrvatima, Slovencima, Srbima, Crnogorcima i drugima, u ime tobožnjega prava na odmazdu.

Ima gadova, koji zaboravljaju, da u krupne plodove obnove Jugoslavije valja upisati i nekoliko stotina tisuća hrvatskih političkih i ekonomskih emigranata diljem svijeta, čime je hrvatski narod pretrpio strahovit i nenadoknadiv demografski, gospodarski, kulturni i politički gubitak.

Ima gadova, koji u svoje prirodne saveznike i suradnike ubrajaju i profesionalcima nazivaju i one koji su na različite načine sudjelovali u smaknućima nekoliko desetaka istaknutih hrvatskih političkih emigranata.

Ima gadova, koji su na prvi snažan prosvjed hrvatske inteligencije protiv restauracije i jačanja jugoslavenskog unitarizma, uobličen u Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, pozvali na kazneni progon, uhićenja i brutalna suđenja njezinih potpisnika.

Ima gadova, kojima izostanak elementarnog morala omogućuje pjevati ustaške pjesme i recitirati ustaške apologije, a istodobno se grliti s Milkom Planinc i Radom Bulatom.

Ima i onih gadova, koji su – manirom najboljih provokatora – u vrijeme kad je Hrvatska nakon sloma komunističke Jugoslavije htjela i morala pokazati da je kadra izgrađivati demokratsku i pravnu državu, javno govorili kako će Srbi morati napustiti Hrvatsku, odnoseći iz nje samo ono što su i donijeli: prašinu na opancima.

Ima gadova, koji će u svoje najbliže društvo uvesti bezobzirne tajkune, osuđene kriminalce i prononsirane medijske reketare, pružajući tako ilustraciju vlastitih dosega, interesa i ambicija.

Ima gadova, koji će i vlastitu domovinu i njezinu vojsku bez dokaza optuživati za zločin, a istodobno će pružati alibi Srbiji i neznalački držati prodike o tome kako Crna Gora nikad nije imala imperijalističkih pretenzija na hrvatske zemlje, niti je kad ratovala s Hrvatskom.

Ima gadova, kojima je svaki razlog dovoljan da budu protiv Hrvatske.

Ima, dakle, gadova koji sve ovo prešućuju, kako bi mogli kazati da postoje neki drugi gadovi, koji bi prešutjeli Jasenovac.

Ima gadova, koji nisu kadri shvatiti, da se baš ništa, pa ni Jasenovac, ne može niti smije prešutjeti, ma što govorili raznorazni gadovi!

I da ništa ne će biti zaboravljeno, makar o tome šutjeli ti gadovi!

Tomislav Jonjić