Hrvatska politika

IN VINO VERITAS!

Nemali dio hrvatske javnosti sablažnjen je pjesmama koje su u izbornoj noći, 25./26. studenoga 2007., dopirale iz stožera SDP-a na zagrebačkom Iblerovu trgu. Glasnogovornica stranke priopćila je, kako je pjesme pjevala stranačka mladež, a uzrok tomu je kasno doba i malo alkohola, pa iz toga ne treba «izvoditi povijesne zaključke». No, je li baš tako?  

Iako jest najveći, nije jedini problem u tome što je mladež tzv. hrvatske socijaldemokratske stranke zadojena idealima mračne prošlosti, pa se i dalje zaklinje Josipu Brozu Titu, te pjeva «Od Vardara pa do Triglava», s poznatim stihovima: «...Uvijek si mi draga bila / domovino moja mila, / Jugoslavijo, Jugoslavijo...» Ništa manji problem jest ono, kako je do toga došlo i kako je stvar izbila na javu. Naime, oko dva sata poslije ponoći susjedi su se potužili policiji na veliku galamu, pa su jake snage MUP-a u liku dva policajca došle na Iblerov trg i ljubazno zamolile Milanovićeve sljedbenike, da ne budu preglasni. Video-zapis čitava događaja već sutradan je objavljen na raznim internetskim portalima. No, pjesme koje slave Josipa Broza i Jugoslaviju nisu zabranjene, pa nikakvih sankcija nije bilo niti će ih biti. Ne će se oglasiti ni Ephraim Zuroff, ne bojte se!

A prije par godina na koricama ovoga časopisa objavili smo dokumente, koji pokazuju da je policija na utakmici u Maksimiru jednomu malodobniku zaplijenila navijački rekvizit s hrvatskim grbom koji počinje bijelim (srebrnim) poljem. Hrvatski je nogometni savez taj korak, iako nije bio organizator utakmice, pozdravio, jer se – kako je stajalo u dopisu HNS-a, koji smo također objavili – radi o simbolima koji mogu izazvati uznemirenje građana, jer pozivaju na rasnu, nacionalnu i vjersku netrpeljivost. Poučak? Opasnije je u Hrvatskoj imati hrvatski grb, koji kod neznalica ispunjenih bjesomučnom mržnjom, izaziva negativne reakcije, nego klicati Jugoslaviji, jer današnja je Hrvatska, kako ne tako davno reče jedan biskup, jugoslavenska Hrvatska.