Hrvatska politika

NEUM – SPOMENIK "ANTTFAŠISTIMA" TRAJNIJI OD MJEDI

Ne računajući kolonijalna carstva, u povijesti nema primjera, da teritorij jedne na dva dijela presijeca druga država. Takva je pojava neprirodna i uvijek je posljedkom nasilne intervencije u život nacije. S druge strane, ona uvijek potiče separatističke tendencije koje u konačnici, kako nas primjer Bangladeša uči, i nije previše teško realizirati.

Republika Hrvatska podijeljena je u dva dijela, što također jasno svjedoči, da se nalazila u položaju kolonije. Podjela kod Neuma datira iz osmanlijskih vremena, ali su je – na ponos zemlje i naroda – ovjekovječili tzv. antifašistički borci iz drugoga svjetskog rata. Iako su se ravnali marksističkom postavkom, da temelj i perspektiva nacionalne emancipacije nije država, nego izgrađivanje novih društvenih odnosa unutar socijalističke zajednice, u kojoj su idejno-političko jedinstvo i akciona snaga Komunističke partije strateški interesi radničke klase i svih naprednih ljudi, našim je antifašistima ipak bilo milo, kad se izgrađivala i jačala bratska socijalistička Srbija.

Bratskoj je socijalističkoj republici Bosni i Hercegovini, koja je istrgnuta iz hrvatskoga državnog područja, uskraćen izlaz na more u Sutorini, kako bi bratska socijalistička Crna Gora s najbratskijom Srbijom mogla nadzirati čitav bokokotorski zaljev. Međutim, tzv. zavnohovski antifašisti nisu škrtarili kad se postupalo na štetu Hrvatske. Odstupili su čitavu BiH, kojoj su kasnije prepuštena još i manja područja kod Imotskoga, Srbiji su dali lavovski dio Srijema, a na oltar socijalističke zajednice radnih ljudi i građana podnesena je stanovita žrtva i u korist Slovenije. Kako Hrvatskoj ne bi na um palo odvojiti se od raja zemaljskoga (jer su od svih naroda na svijetu samo Hrvati dovoljno ludi da bježe iz raja), kod Neuma je hrvatsko državno područje rascijepljeno, očito ne samo radi toga da visoki drugovi iz Sarajeva imaju gdje sagraditi svoje vile (jer, iako je sve isto i sve je naše, socijalističko, Neum je ipak malo više njihov, a Pelješac malo više naš).

Koje su posljedice takve, protuhrvatske politike tzv. hrvatskih antifašistal Takve, da hrvatski državljani u dio svoje države mogu doći samo s putovnicama. Nije isključeno, da ih na nekoj od granica koje trebaju prijeći, počnu šikanirati nadobudni graničari, kao što se ljetos dogodilo i jednomu poznatom političaru. Dok hrvatski državljani nemaju izbora, stranci su tu dvojbu relativno lako razriješili. Tisak javlja da promet dubrovačke zračne luke rapidno opada, jer strani hodočasnici na putu u Međugorje ne žele imati dodatnih komplikacija na granicama, pa radije biraju bosansko–hercegovačka uzletišta. Jedan od najljepših gradova na svijetu, Dubrovnik, tako će polako atrofirati, a dubrovačkom turizmu prijeti opasnost da se pretvori u omiljeno izletište američkih mornara, što nesumnjivo nije sredina u kojoj bi majke željele odgajati svoje kćeri.

A u korijenu svega toga su zasluge naših (hrvatskih!) antifašista. Zato je bespredmetna njihova borba, da se jedan zagrebački trg nazove njihovim imenom. Oni su sebi u Neumu izgradili spomenik trajniji od mjedi, onaj kojega nijedan budući hrvatski naraštaj, sve i da hoće, ne će moći zaboraviti i previdjeti. I kad dođe vlast koja drži do sebe, bit će raspisan međunarodni natječaj za idejno rješenje spomenika na prilazu Neumu, u povijesti čovječanstva jedinstvenog spomenika izdaji i mržnji prema vlastitom narodu!

Tomislav JONJIĆ