 |
 |
 |
 |
 |
||
 |
|
|||||
|
|
NEUM
– SPOMENIK "ANTTFAŠISTIMA" TRAJNIJI OD MJEDI Ne
računajući kolonijalna carstva, u povijesti nema primjera, da
teritorij jedne na dva dijela presijeca druga država. Takva je pojava
neprirodna i uvijek je posljedkom nasilne intervencije u život nacije.
S druge strane, ona uvijek potiče separatističke tendencije koje u
konačnici, kako nas primjer Bangladeša uči, i nije previše teško
realizirati. Republika
Hrvatska podijeljena je u dva dijela, što također jasno svjedoči, da
se nalazila u položaju kolonije. Podjela kod Neuma datira iz
osmanlijskih vremena, ali su je – na ponos zemlje i naroda –
ovjekovječili tzv. antifašistički borci iz drugoga svjetskog rata.
Iako su se ravnali marksističkom postavkom, da temelj i perspektiva
nacionalne emancipacije nije država, nego izgrađivanje novih društvenih
odnosa unutar socijalističke zajednice, u kojoj su idejno-političko
jedinstvo i akciona snaga Komunističke partije strateški interesi
radničke klase i svih naprednih ljudi, našim je antifašistima ipak
bilo milo, kad se izgrađivala i jačala bratska socijalistička Srbija. Bratskoj
je socijalističkoj republici Bosni i Hercegovini, koja je istrgnuta iz
hrvatskoga državnog područja, uskraćen izlaz na more u Sutorini, kako
bi bratska socijalistička Crna Gora s najbratskijom Srbijom mogla
nadzirati čitav bokokotorski zaljev. Međutim, tzv. zavnohovski antifašisti
nisu škrtarili kad se postupalo na štetu Hrvatske. Odstupili su čitavu
BiH, kojoj su kasnije prepuštena još i manja područja kod Imotskoga,
Srbiji su dali lavovski dio Srijema, a na oltar socijalističke
zajednice radnih ljudi i građana podnesena je stanovita žrtva i u
korist Slovenije. Kako Hrvatskoj ne bi na um palo odvojiti se od raja
zemaljskoga (jer su od svih naroda na svijetu samo Hrvati dovoljno ludi
da bježe iz raja), kod Neuma je hrvatsko državno područje
rascijepljeno, očito ne samo radi toga da visoki drugovi iz Sarajeva
imaju gdje sagraditi svoje vile (jer, iako je sve isto i sve je naše,
socijalističko, Neum je ipak malo više njihov, a Pelješac malo više
naš). Koje
su posljedice takve, protuhrvatske politike tzv. hrvatskih antifašistal
Takve, da hrvatski državljani u dio svoje države mogu doći samo s
putovnicama. Nije isključeno, da ih na nekoj od granica koje trebaju
prijeći, počnu šikanirati nadobudni graničari, kao što se ljetos
dogodilo i jednomu poznatom političaru. Dok hrvatski državljani nemaju
izbora, stranci su tu dvojbu relativno lako razriješili. Tisak javlja
da promet dubrovačke zračne luke rapidno opada, jer strani hodočasnici
na putu u Međugorje ne žele imati dodatnih komplikacija na granicama,
pa radije biraju bosansko–hercegovačka uzletišta. Jedan od najljepših
gradova na svijetu, Dubrovnik, tako će polako atrofirati, a dubrovačkom
turizmu prijeti opasnost da se pretvori u omiljeno izletište američkih
mornara, što nesumnjivo nije sredina u kojoj bi majke željele odgajati
svoje kćeri. A
u korijenu svega toga su zasluge naših (hrvatskih!) antifašista. Zato
je bespredmetna njihova borba, da se jedan zagrebački trg nazove
njihovim imenom. Oni su sebi u Neumu izgradili spomenik trajniji od
mjedi, onaj kojega nijedan budući hrvatski naraštaj, sve i da hoće,
ne će moći zaboraviti i previdjeti. I kad dođe vlast koja drži do
sebe, bit će raspisan međunarodni natječaj za idejno rješenje
spomenika na prilazu Neumu, u povijesti čovječanstva jedinstvenog
spomenika izdaji i mržnji prema vlastitom narodu! Tomislav JONJIĆ |
|||||
 |
 |
|
||||
|
|
|
|
|
|
|
|