 |
 |
 |
 |
 |
||
 |
|
|||||
|
|
TRICE I KUČINE JOŽE MANOLIĆA U kasnim večernjim satima 20. studenoga 2007. beogradska
je televizija (tj. Radio-televizija Srbije) prikazala redovitu emisiju «Upitnik»,
posvećenu temi «Kako je ubijena Jugoslavija». Glavni gost bio je bivši
član, odnosno predsjednik Predsjedništva SFRJ, Borislav Jović. U
emisiju su se povremeno uključivali brojni gosti, koji su s Jovićem
razgovarali ili polemizirali. Među njima su bili zadnji ministar obrane
SFRJ, general Veljko Kadijević, načelnik Uprave bezbednosti JNA general
Aleksandar Aca Vasiljević, bivši načelnik Uprave za međunarodnu
saradnju JNA pukovnik Dragan Vukšić, poznati novinar (svojedobni
suradnik zagrebačkog Danasa) Miroslav Lazanski, a iz Rijeke se uživo
uključio i Josip Manolić, najavljen kao predsjednik hrvatske vlade 1990.
- 1991. Borisav
Jović Manolić je pozvao Jovića da se u vrijeme obilježavanja
vukovarskog zločina ispriča Hrvatima, na što je ovaj odvratio da za to
ne vidi razloga. Prvo, radi toga što su Hrvati, prema njemu, u Drugome
svjetskom ratu pobili 600 do 700 tisuća Srba, a u nedavnom ratu
protjerali njih pola milijuna. Drugo, radi toga što su Hrvati izazvali
sukob i u Vukovaru, blokirajući tamošnju vojarnu JNA, u kojoj su vojnici
počeli umirati od gladi i žeđi. I treće, radi toga što za zločine
nije odgovoran, niti je za njih znao. (U idućim prilozima su se Kadijević
i Vasiljević prepucavali o tome, tko je za Ovčaru znao i tko je trebao
znati.) Uz još niz zanimljivih i poučnih pojedinosti izrečenih u
toj emisiji (npr. da je, unatoč tomu što su u apsolutnom broju novaka
građani Srbije činili 95 posto, odziv na mobilizacijske pozive u JNA u
Crnoj Gori bio razmjerno neusporedivo viši i da je iznosio 27 posto, dok
je u Srbiji bio svega 10 posto), čiju će pouzdanost jednom trebati
provjeriti, najzanimljiviji je trenutak bio, kad su Jović i voditeljica
emisije pitali Manolića, nije li on u Haagu, u predmetu protiv tzv.
hercegovačke šestorice, svjedočio o sporazumu Tuđman – Milošević u
Karađorđevu, i nije li tada potvrdio, da je između dvojice predsjednika
postignut opći dogovor. Nemajući kamo, Manolić je potvrdio da je svjedočio
upravo u tom smislu. To je priznanje omogućilo beogradskim domaćinima da
poentiraju: ako je u ožujku 1991. između Tuđmana i Miloševića
postignut dogovor o daljnjemu vojnopolitičkom razvoju na području
Hrvatske i BiH, kakvom je logikom moguće odgovornost za vukovarski zločin
predbacivati samo Srbiji?! Kako je moguće posljedice tobožnjeg sporazuma
reducirati samo na BiH i iz njega potpuno odstraniti Hrvatsku?
|
|||||
 |
 |
|
||||
|
|
|
|
|
|
|
|
