Hrvatska i MKSJ

PRAVNA DRŽAVA U LORI I SVETOME ROKU

            Rušenje spomen-ploče dr. Mili Budaku u Svetome Roku, izvršeno po nalogu narodne vlasti, poučno je iz više razloga.

            Prvo, uklanjanje spomen-ploče Budaku s polupismenim tekstom, ili istodobno rušenje nekakvog kamena podignutog u čast Juri Francetiću, kojeg je najglasnije branio čovjek koji je u demokratskoj Švicarskoj pravomoćno osuđen kao žbir jugoslavenskoga političkog redarstva, nije važno samo po sebi. Budak i Francetić su povod, ne razlog. Važnija je poruka koja se šalje hrvatskoj javnosti. A ona glasi: Beograd i Bruxelles su mjere hrvatskog rodoljublja, odnosno, ne može biti dobro za Hrvatsku ono što ne nađe povoljna odjeka u Beogradu i Bruxellesu. Tamo se donose najvažnije odluke za sudbinu nacije; na Zagrebu je slušati i izvršavati.

            Drugo, Sanaderova vlada pokazuje kako je spremna svoju slugansku ulogu izvršavati i flagrantnim kršenjem zakona. Jer, pozivanje na «izvorišne osnove» (dakle, nenormativni dio) i čl. 107. Ustava Republike Hrvatske ni na koji način ne može biti pravnim osloncem za postupak na koji se vlada – pod okriljem noći, poput kakva tata - odlučila. No, to istodobno pokazuje koliko su dalekovidni bili oni kritičari «izvorišnih osnova», koji su još 1990. ukazivali na to da će Tuđmanovo inzistiranje na zavnohovskim frazetinama prije ili kasnije dovesti do novih trauma i podjela u hrvatskome društvu.

            Treće, neodlučnost vlade da u svakom trenutku, jasno i nedvojbeno kaže kako komunizam smatra zločinačkom totalitarnom ideologijom, svjedoči o spremnosti vlade da se te podjele još više prodube. Jer je komunizam još uvijek duboko u svim porama hrvatskog društva. A to što mu gospođa Pusić odnedavno nježno tepa kao «socijalizmu», pokazuje samo da ona ne zna (ili, bolje, ne želi znati) kako su komunisti – na početku krvavog puta koji je za sobom ostavio više od stotinu milijuna uglavnom mirnodopskih žrtava – upravo brutalno obračunali sa socijalistima («eserima») koje su još desetljećima nazivali «socijalfašistima». I oni koji govore o komunizmu kao «pozitivnoj, plemenitoj ideji», koja je samo «znala skliznuti u nasilje», valjalo je i valja reći kako je komunizam baš svagdje, od Kamčatke do Kube, od Mongolije, Koreje i Kine do Angole i DDR-a značio jednostranački sustav, dokidanje temeljnih ljudskih prava, teror, nasilje, neslobodu i glad. I ako nigdje nema iznimke, ako je povijest komunizma svagdje beziznimno samo zločin, kako se onda može govoriti o «plemenitoj ideji» i «odsklizavanju»?

            Četvrto, slučaj uklanjanja spomenika koji se zbiva skoro istodobno s ukidanjem presude pripadnicima Hrvatske vojske osumnjičenima za zločine u Lori, jasno pokazuje stanje na hrvatskoj medijskoj sceni. Isti oni koji, makar nerado, priznaju kako je proces Mili Budaku bio sve prije nego zakonit i pravedan (jer čovjek je, kao i mnoštvo drugih, smaknut a da mu nije dana prigoda da se brani), majestetično zaključuju kako to ipak ne dovodi u pitanje utemeljenosti konačne osude. Postupovne povrjede, po njima, ne smiju dovesti u pitanje valjanost presude. Bez obzira na njih, kaže Jelena Lovrić, Budaka je trebalo suditi i osuditi. No, kad je posrijedi Lora, onda je druga stvar. Onda je potrebno izvršiti snažan politički i medijski pritisak da bi se presuda, donesena u postupku u kojem su poštovane sve zakonske norme, ukinula. Upravo na tragu završne rečenice iz nazovi eseja Slavenke Drakulić o haškim optuženicima: Hrvatska se nije dokazala kao pravna i demokratska država, jer u njoj hrvatski osumnjičenici za ratne zločine bivaju – oslobođeni. Drugim riječima, treba ih osuditi. Uvijek i bezuvjetno. Bez obzira na to ima li dokaza da su upravo osumnjičenici počinili zločin koji se – kako konstatira ukinuta presuda – nesumnjivo dogodio. Hrvati moraju biti osuđeni! Ako je za to potrebno kršiti zakon, kršit ćemo ga. Ako je za to potrebno rastezati procesne norme, i to ćemo učiniti.

            A najtužnije od svega je to što Hrvati imaju vladu koja doista misli kako će najbrže k cilju podvijena repa. No, zar vrijede ciljevi koje se postiže na taj način?

Tomislav JONJIĆ