 |
 |
 |
 |
 |
||
 |
|
|||||
|
|
HAAŠKI
KAJAK JEDNOKLEK Malo
što je u Hrvatskoj posljednjih tjedana tako popularno, kao galama
protiv haaškoga sudišta. Doista, Hrvati nemaju razloga biti zadovoljni
mjerilima toga suda, načinom njegova postupanja i političkim
konotacijama, koje su s njegovim djelovanjem povezane. Doduše, pritom
nužno zaboravljamo da je naš politički vrh pristao upravo na ta i
takva pravila igre, i daje Hrvatski državni sabor donio propis(e),
kojima se taj sud koristi. Zar je baš za sve kriv sud u Haagu? Ili smo
i mi mogli i trebali pokazati više odlučnosti u progonu zločinaca, i
više dostojanstva i drskosti u obrani suvereniteta?
Kad će Šljivančanin u Haag? Sastavni
dio toga istog protuhaaškog orkestra jesu i strjelice odapete na našega
donedavnog "partnera". Doista, vrijeđa nas odnos američkoga
veleposlanika prema suverenoj hrvatskoj državi. Ne jednom smo se o
Billa Montgomervja, njegova predšasnika, i uopće o politiku koju oni
ovdje predstavljaju, poprilično očešali. Njihovu teoriju ograničenog
suvereniteta, iako provođenu rafiniranije nego u brežnjevljevska
vremena, ne držimo ništa manje pogubnom. I sad se divimo bezočnosti,
kojom tobožnji zagovornici neovisnosti sudstva, pritišću hrvatsku
izvršnu i sudsku vlast, da mimo svih rokova i propisa izruče neke
osumnjičenike. A
opet, po dobrome starom nojevskom običaju, šutke prelazimo preko
izjave veleposlanika Montgomervja u Globusu (br. 456 od 3. rujna 1997.),
prema kojemu Hrvatska ne surađuje s Haagom, ali: ' 'više je ratnih
epizoda koje zanimaju glavnu tužiteljicu. Primjerice, jedna od tih
epizoda jest i Vukovar. Haag je od Hrvatske tražio što više
informacija, ali one nikad onamo nisu stigle. U pismu glavne tužiteljice
spominje se i to da nema suradnje ni oko toga! Zašto je to tako, meni
nije poznato. "
|
|||||
 |
 |
|
||||
|
|
|
|
|
|
|
|
