Hrvatska i MKSJ

HAAŠKI TUŽITELJ – JUNAK GODINE?!?

Zagrebački je «Globus» u prvome ovogodišnjem broju objavio portrete osobe koji, po mišljenju uredništva tog tjednika, zaslužuju naslov «junaka 2007.». Tako se na naslovnoj stranici, u karakterističnoj pozi, ali bez karakterističnih narančastih i ružičastih košulja, našao i dugogodišnji tužitelj MKSJ-a, britanski pravnik Sir Geoffrey Nice, najpoznatiji po tome što je zastupao optužnicu protiv Slobodana Miloševića.

Geoffrey Nice među Globusovim junacima godine

 Iz svojevrsnoga obrazloženja, može se zaključiti kako je Niceu titula «junaka 2007.» pripala u prvom redu radi toga, što je tijekom 2007. objavio pismo u kojem je naveo «neshvatljive ustupke glavne tužiteljice Carle Del Ponte prema negdašnjoj SR Jugoslaviji. Sir Geoffrey Nice razotkrio je, koliko je mogao, funkcioniranje i političke odluke koje je donosio tim Carle Del Ponte. Uslijedila je šokantna knjiga Florence Hartmann». Kad se tomu doda, da u kratkom razgovoru, objavljenom u istome broju istog tjednika Nice otvoreno kaže: «Čudim se Hrvatima što su prihvatili Haag: (...) Na predavanjima znam pitati engleske studente: Zamislite da je Engleska optužena za genocid nad Škotima i da međunarodno tijelo osnovano u Iranu te sastavljeno od tužitelja iz nekoliko različitih zemalja mora ustanoviti o čemu se radi. Bi li to bilo pravedno? Studenti su šokirani i kažu: Naravno da ne bi!», ozbiljan čovjek mora još jednom provjeriti, drži li u rukama «Hrvatski list» ili «Globus».

A u čitavoj toj pripovijesti stalno se hoće potisnuti drugi dijelova toga istog igrokaza. Sir Geoffrey Nice je očito u pravu, kad tvrdi da je Carla Del Ponte u prvom redu nastupala kao politički čimbenik, vodila se političkim motivima i upuštala u političke kalkulacije. Znademo to ne samo iz Miloševićeva predmeta, nego i iz njezina aranžmana s Ivicom Račanom nakon splitskih demonstracija iz 2001., o kojemu je tadašnji predsjednik Vlade Republike Hrvatske otvoreno govorio u novinama. Prema tome, tamo gdje se o (ne)podizanju optužnice kalkulira s političkim razlozima, ne može se govoriti o pravu. Na tome ništa ne može promijeniti fingirani razlaz bivše glavne tužiteljice sa svojom glasnogovornicom, kako bi ova mogla – tobože objektivno – napisati knjigu kojoj je svrha svu odgovornost za političke kalkulacije prebaciti na svjetske velesile. To je predbacivanje odgovornosti također klopka za naivne: američkoj, britanskoj, francuskoj i dr. politici se ne može ozbiljno predbaciti da se vode političkim motivima, jer to čine već po definiciji i po smislu svog postojanja.

Tužiteljstvo je trebalo biti ono, koje će se odhrvati političkim računicama. Carla Del Ponte to nije ni znala ni htjela. No, Geoffrey Nice nema nikakva moralna prava njoj dijeliti bilo kakve etičke i profesionalne lekcije, jer između njega i njegove bivše šefice nema nikakve profesionalne ni etičke razlike: on je godinama bio dio istoga, njezina stroja. Uostalom, zanimljivo je, da tog «junaka 2007.» ni u «Globusu» ni u kojemu drugom hrvatskom mediju nitko nije upitao, je li bilo političkih kalkulacija u drugome predmetu u kojem je bio tužitelj, u predmetu protiv Darija Kordića? Je li se tamo, kad se optuživalo Hrvate iz Srednje Bosne, vodilo političkim motivima, je li se htjelo uplesti hrvatski državni i vojni vrh, i je li se istodobno nastojalo, a u nemaloj mjeri i uspjelo, prikriti mračnu ulogu koju su u tamošnjemu hrvatsko-muslimanskom sukobu imale upravo snage Britanske armije u sastavu UNPROFOR-a? To su pitanja, na koja bi «junak 2007.» i mogao i trebao odgovoriti, pa bi tek nakon toga mogao s nadmoćne pozicije raspravljati sa šeficom, koja ga je – uzgred budi kazano – doma otpravila radi sasvim drugih, romantičnih razloga... 

Tomislav JONJIĆ